Kibernetička sigurnost – preduvjet za poslovanje bez nepredvidivih zastoja
Kibernetička sigurnost u 2026. više nije “IT tema” nego tema preživljavanja poslovanja. Male i srednje firme su posebno izložene iz jednostavnog razloga: imaju dovoljno vrijednih podataka i procesa da budu zanimljive napadačima, a često nemaju vremena ni ljudi da sve drže pod kontrolom. Dovoljno je da jedna osoba klikne krivi link, jedan lozinka “procuri”, jedan laptop nestane ili jedan dobavljač zakaže – i odjednom stane prodaja, proizvodnja, isporuka ili naplata.
Zato u 2026. najvažnije nije imati “najskuplji alat”, nego imati nekoliko ključnih stvari riješenih do kraja. Ono što slijedi su prioriteti koji stvarno smanjuju rizik i pomažu da se posao može nastaviti čak i kad se dogodi problem.
Točno znati što imaš i tko je za što odgovoran
Najveći kaos nastaje kad nitko ne zna: koje uređaje firma koristi, gdje su podaci, tko ima pristup i što je “kritično”. Prvi korak je dosadan, ali presudan:
- popis korisničkih računa (zaposlenici, vanjski suradnici, servisi)
- popis uređaja (računala, mobiteli, serveri, mrežna oprema)
- popis sustava (mail, računovodstvo, CRM, webshop, NAS, cloud)
- popis najvažnijih podataka (ugovori, ponude, baze kupaca, financije)
Kad to imaš na jednoj stranici, odjednom je jasno gdje “gori” i što se mora zaštititi prvo.
2) Zaštititi prijave: jaka prijava umjesto “jedne lozinke”
U praksi, veliki dio provala krene tako da netko dođe do lozinke. Zato je najisplativiji potez u 2026. uvesti prijavu u više koraka (drugi korak uz lozinku, npr. aplikacija ili sigurnosni ključ) barem za:
- administraciju weba i clouda
- udaljeni pristup (VPN/remote)
- financijske sustave
Ovo nije “luksuz”. Ovo je razlika između incidenta koji se ugasi u 10 minuta i incidenta koji traje tjednima.
Kibernetička sigurnost- krake smjernice
Kopije podataka koje se stvarno mogu vratiti
“Imamo backup” je rečenica koja ne vrijedi ništa dok se ne dokaže u praksi. U 2026. prioritet nije samo raditi kopije, nego imati kopije koje su:
- odvojene od glavnog sustava (da ih napad ne “pokupi”)
- zaštićene od brisanja
- redovito testirane vraćanjem (ne samo “piše da je prošlo”)
Najbolji backup je onaj koji se može vratiti brzo i koji vraća posao u normalu, a ne samo datoteke.
Ažuriranja kao navika, ne kao projekt
Mnogo problema nastaje zato što “nije bilo vremena” za ažuriranja. Ali napadači upravo to čekaju: poznate rupe na sustavima koji kasne mjesecima. U 2026. je realnije postaviti ritam:
- redovno ažuriranje operativnih sustava i programa
- prioritetno ažuriranje sustava koji su izloženi internetu (web, mail, remote)
- uklanjanje zastarjelih dodataka i “napuštenih” aplikacija
Ako moraš birati gdje krenuti: mail i udaljeni pristup su najčešće ulazne točke.
Smanjiti ovlasti: svatko ima samo ono što treba
U malim firmama je normalno da “svi imaju sve” jer je tako brže. Problem je što napadač koji upadne u jedan račun tada dobije previše. U 2026. cilj je jednostavan:
- obični računi za svakodnevni rad
- posebni administrativni računi samo kad treba
- pristupi se gase odmah kad netko ode iz firme
- vanjskim suradnicima se daje minimalno potrebno i na ograničeno vrijeme
Ovo je jedna od rijetkih mjera koja smanjuje štetu čak i kad se provala dogodi.
E-mail kao najčešća ulazna vrata
E-mail je i dalje mjesto gdje se najlakše “uđe” u firmu. Ne treba ti komplicirana priča – treba ti disciplina:
- filtriranje neželjene pošte i opasnih privitaka
- upozorenje kad mail dolazi izvana (da se prepozna lažno predstavljanje)
- jasna pravila za plaćanja i promjene IBAN-a (uvijek provjera drugim kanalom)
Kad dođe poruka “hitno je, plati odmah” – to nije brzina, to je najčešće zamka.
Kibernetička sigurnost -plan za incident
Najgori dio incidenta nije sam napad, nego panika. U 2026. dobro je imati kratak, jasan dogovor:
- tko donosi odluke
- koga zovemo (IT, dobavljač, hosting, pravnik po potrebi)
- što se prvo gasi/odspaja
- gdje su kontakti i pristupi spremljeni
- kako obavijestiti klijente ako treba
To ne mora biti “roman”. Dovoljna je jedna do dvije stranice koje su razumljive i kad je stres.
Vidljivost: kibernetička sigurnost- barem osnovno praćenje i upozorenja
Ne moraš gledati logove cijeli dan. Ali moraš znati kad se dogodi nešto sumnjivo: prijava iz čudne lokacije, masovno brisanje datoteka, pokušaji provale. U 2026. minimalno korisno je:
- upozorenja za sumnjive prijave
- praćenje kritičnih sustava (mail, web, baze, backup)
- pregled ključnih događaja barem jednom dnevno ili tjedno, ovisno o firmi
Cilj je otkriti problem rano, prije nego postane katastrofa.
Dobavljači i “tuđi sustavi” su i tvoj rizik
Mala firma često ovisi o vanjskim servisima: hosting, računovodstvo, CRM, payment, agencije, freelancerima. U 2026. treba barem znati:
- tko ima pristup čemu
- što se događa ako dobavljač padne
- kako se iz sustava može izvući kopija podataka (izvoz)
- postoji li podrška i rokovi reakcije kad nešto pukne
Ne treba paranoja – treba kontrola. Ako ti je sustav bitan, moraš znati kako ga vratiti pod svoju kontrolu.
Ljudi nisu problem – ljudi su rješenje
Najbolji alati ne pomažu ako ekipa ne zna osnovna pravila. Dovoljno je uvesti kratke, praktične navike:
- ne otvarati sumnjive privitke “jer izgleda kao račun”
- provjera zahtjeva za uplatu ili promjenu računa uvijek drugim kanalom
- zaključavanje ekrana, posebno u uredu i na terenu
- prijava svake sumnje odmah, bez straha od “glupog pitanja”
Edukacija nije predavanje. Edukacija je 30 minuta stvarnih primjera koji se mogu dogoditi baš toj firmi.
Kibernetička sigurnost – kako to posložiti bez kaosa
Ako želiš najjednostavniji redoslijed, može ovako:
- Prijava u više koraka za e-mail i administraciju
- provjeren backup + test vraćanja
- popis sustava i pristupa + gašenje starih računa
- ažuriranja za kritične sustave
- osnovni plan za incident (1-2 strane)
- pravila za e-mail i plaćanja
- minimalno praćenje i upozorenja
To je jezgra. Sve ostalo dolazi lakše kad je ovo riješeno.
Kibernetička sigurnost – zaključak
U 2026. kibernetička sigurnost za male i srednje firme ne izgleda kao “kupili smo novi alat pa smo mirni”. Izgleda kao skup praktičnih odluka koje štite posao: sigurne prijave, kopije podataka koje se mogu vratiti, ažuriranja, kontrola pristupa, jasna pravila i plan kad se dogodi problem.
Ako jedna stvar vrijedi zapamtiti: cilj nije “da se nikad ništa ne dogodi”. Cilj je da, kad se dogodi, firma ne stane – i da se oporavi brzo, bez velikih gubitaka.
Kako podići sigurnost na veću razinu, pročitajte ovdje.
Smjernice Europske komisije pogledajte ovdje.